Zglob koljena (art. Genus) je jedan od najčešće povrijeđenih dijelova tijela. Sportske aktivnosti, vježbanje, padovi i mnoge druge nesreće čine većinu bolova i povreda zgloba koljena. Većina povreda koljena uzrokovana je dejstvom vanjske sile koja dovodi do naglog uvrtanja ili savijanja koljena na način na koji nije anatomski predviđen pokret. Najčešći uzroci povreda zgloba koljena nastaju padom, sportskim aktivnostima ili nesrećama, što može uzrokovati oštećenje ligamenata i hrskavice koljena. Povrede nastale uticajem jake vanjske sile kao što su povrede vezane za sport i nesreće na motornim vozilima mogu poremetiti višestruke dijelove anatomije koljena, uzrokujući povrede zgloba koljena.

Sportovi kao što su trčanje, košarka, hokej, fudbal, biciklizam, borilački sportovi i drugi, mogu povećati rizik od bolova i povreda koljena. Sportovi u kojima se koriste kopačke, iznenadne promjene u pravcu kretanja, zajedno sa kontaktnim sportovima, su uobičajeni rizici za povredu koljena. Starije osobe mogu biti izložene većem riziku od povrede koljena zbog pada i osteoporoze. Žene mogu biti izložene većem riziku od povreda prednjeg ukrštenog ligamenta (ACL) i patelarnih povreda, zbog anatomije ženskog kuka i bedrene kosti i ugla pod kojim je koljeno nagnuto i mišićnoj funkciji. To može dovesti do chondromalacia patella (CMP), upale ili iritacije donje strane patele. Također prekomjerna težina može biti faktor rizika za povredu koljena, jer prekomjerna težina pravi veliko opterećenje na zglobove donjih ekstremiteta. Pretjerano treniranje, neadekvatna ili nedovoljna obuka za sport, ali i neispravna rehabilitacija akutnih povreda takođe mogu dovesti do povreda koljena.

Ako je povreda akutna, glavni simptomi će najverovatnije biti bol i otok (edem) zgloba koljena, ako je povreda hronična ili prekomjerna, simptomi klika, iskakanja i povremenog bola će biti izraženiji. Različite vrste uobičajenih povreda koljena na koljenu definirane su zahvaćenom anatomijom koljena i mehanizmom kojim je povrijeđeno:

• Uganuća (dystorsio) koljena dovode do povrede ligamenata ili meniskusa koji drže koljeno stabilnim.
• Kontuzija (contusio) koljena nastaje dejstvom jake sile tj. udarom koje može dovesti do višestrukih povreda zgloba koljena.
• Istegnuća (distensio) koljena, kada su istegnute tetive ili mišići koji okružuju koljeno, obično zbog hiperfleksije ili hiperekstenzije koljena.
• Burzitis (bursitis) koljena nastaje kada je vrećica ispunjena tekućinom u koljenu iritirana, upaljena ili inficirana.
• Ruptura meniskusa (tear of a meniscus) mogu nastati kod oštećenja unutrašnjosti koljena.
• Dislokacija (dislocatio) zglobova koljena može nastati usljed velikih udara, uticajem jakih sila na koljeno (sport, nesreće na motornim vozilima).
• Frakture (fractura) koljena nastaju kod direktnih udaraca u kost.
• Prekomjerne povrede koljena (overuse knee injuries) uključuju sindrom patelofemoralnog bola (koji se često naziva “koljeno trkača”, koji uzrokuje bol na prednjem dijelu koljena), slabost i degeneraciju hrskavice ispod koljena (chondromalacia patella).
• Osgood-Schlatterova bolest (OSD) stanje kod djece uzrokovano rastom šiljaka koji uzrokuju bol u koljenu i oticanje ispod koljena.

Simptomi i znakovi povrede koljena povezani su sa vrstom povrede i dijelom koljena koji je povrijeđen. Glavni simptomi povrede koljena su: bol u koljenu, otok, toplota, crvenilo, smanjena pokretljivost, klikanje ili krepitacije koljena i osjećaj nestabilnosti.

Medicinski tim koji može biti uključen u liječenje povrijeđenog koljena uključuje ljekare ortopede, fizioterapeute, radne terapeute ili druge specijaliste za rehabilitaciju. Ukoliko je povreda koljena povezana sa sportom, potrebna je konsultacija specijaliste sportske medicine. Veće povrede koje uključuju puknuće (rupture) ligamenata, nestabilnost zglobova koljena, oticanje, smanjen obim pokreta ili frakture zahtijevaju konsultaciju ortopeda. Dijagnozu povrede koljena postavlja ljekar na osnovu historije povrede, fizičkog pregleda, a ponekad i upotrebom rendgenskih snimaka ili MRI-a (magnetne rezonance).

Operativni zahvat može biti indiciran kod povreda ligamenata ili meniskusa, također može biti potreban i kod frakture ili dislokacije koljena. Akutne povrede, kao što su one sa snažnim udarcima, ili višestruke povrede koljena, mogu zahtijevati hitan operativni zahvat. Nakon operativnog zahvata, ili ako operativni zahvat nije opcija, fizikalna terapija se može koristiti za jačanje i brži oporavak mišića koji okružuju koljeno. Fizikalna terapija također može omogućiti bolju mehaniku pokreta noge i koljena kako bi se spriječila buduća povreda.

Vrijeme oporavka za povredu koljena zavisi od vrste i težine povrede. Ako je povreda dovoljno značajna da zahtjeva operativni zahvat i / ili fizikalnu terapiju, vrijeme oporavka će biti duže. Jednostavnije povrede istegnuća ili uganuća mogu trajati od jedne do dvije sedmice, za teže povrede koje zahtijevaju artroskopsku operaciju može biti potrebno jedan do tri mjeseca do oporavka. Veće traumatske povrede koljena mogu trajati do godinu dana da bi se u potpunosti sanirale. Prateći uputstva ljekara za imobilizaciju, mirovanjem i izbjegavanjem vježbi koje dodatno mogu pogoršati stanje povrede, dodatno će se ubrzati oporavak.

Fizikalna terapija i terapijske procedure kao što su: termoterapija, mehanoterapija, magnetoterapija, sonoterapija, elektroterapija, laseroterapija, fototerapija, hidroterapija i kineziterapija mogu ubrzati vrijeme oporavka, što je od velikog značaja za sve aktivne sportiste kojima je cilj da se što prije vrate trenažnom procesu.

Povrede zgloba koljena su rijetko opasne po život, iako teške povrede mogu dovesti do stanja invalidnosti. Neke povrede koljena dovode do hroničnog, nepovratnog oštećenja koljena i mogu dovesti do komplikacija kao što je dugotrajna disfunkcija. Dislokacije zglobova koljena mogu izazvati povrede krvnih sudova i mogu dovesti do teške invalidnosti.

Povrede koljena mogu se spriječiti poduzimanjem koraka za smanjenje rizika kao što su:

• Zagrijavanje laganim hodanjem i istezanjem prije i nakon bavljenja sportom.
• Održavati mišiće nogu jakim koristeći stepenice, stacionarni bicikl ili tegove.
• Izbjegavanje iznenadne promjene intenziteta vježbanja.
• Redovno i pravilno treniranje za svaki sport specifično.
• Korištenje štitnika za koljena u sportovima gdje koljena mogu biti povrijeđena.
• Vježbe propriocepcije.
• Održavanje zdrave težine tijela da bi izbjegli dodatni pritisak na koljena.
• Korištenje adekvatne sportske obuće i opreme.
• Adekvatni uslovi za treniranje, izbegavajte loših terena ili šljunka.
• Korištenje odgovarajuće ortoze za koljena po preporuci ljekara.
• Potpuna i pravilno provedena rehabilitacija ukoliko je bila prethodna povreda koljena

Održavanje jakih, fleksibilnih mišića nogu i traženje hitne medicinske pomoći za sve povrede koljena je neophodno da bi se osigurala precizna dijagnoza i odgovarajući tretman povrede. Osim toga, održavanje snažnih mišića potpornih nogu i vježbanje radi prevencije povreda će pomoći da se koljeno održi zdravim tokom čitavog životnog vijeka. Liječenje povreda koljena zavisi od vrste i težine povrede i može uključivati ​​RICE terapiju (odmor, led, kompresiju, elevaciju), fizikalnu terapiju, imobilizaciju ili operaciju.